Poštovani,
Svi ljudi rađaju se slobodni i
jednaki u dostojanstvu i pravima, obdareni razumom i sviješću,a poštivanjem
ljudskog dostojanstva kao temeljnog obilježja čovjeka otvoren je put ljudskim
pravima.
Veliki napredak u znanosti na
području medicine otvara mogućnosti za cijeli niz novih medicinskih postupaka
na dobrobit čovjeka pojedinca i čovječanstva u cjelini, ali istodobno u sebi
krije i moguću opasnost od posljedica pojedinih dostignuća. Uzimajući u obzir i
potencijalne i stvarne rizike shvatilo se da je nužno zakonodavnim oblicima
osigurati i zaštititi prava pojedinca pri korištenju zdravstvene zaštite.
Deklaracija o promicanju prava
pacijenata u Europi uređuje ljudska prava i vrijednosti u zdravstvu. Prema
Deklaraciji svatko ima pravo da ga se poštuje kao ljudsko biće, svatko ima
pravo na očuvanje fizičkog i mentalnog integriteta i zaštitu svoje osobnosti, svatko ima pravo na poštivanje svojih moralnih i
kulturnih vrijednosti te vjerskih i filozofskih uvjerenja jednako
kao i na najveću moguću zaštitu svoga zdravlja.
U Republici Hrvatskoj pravo na
zdravlje je ustavna kategorija za sve građane, a prava građana u ostvarivanju
zdravstvene zaštite do sada su bila regulirana segmentalno pojedinim odredbama
u nekoliko zakona. Kao potpisnici Konvencije o zaštiti ljudskih prava i
dostojanstva ljudskoga bića u pogledu primjene biologije i medicine, obvezali
smo se na uređenje našega zakonodavstva u smislu omogućavanja primjene odredbi
Konvencije. Radi usklađenja s odrednicama Konvencije i uređenja zaštite i
promicanja prava pacijenata u Republici Hrvatskoj, donesen je Zakon o zaštititi
prava pacijenata.
Zakon uređuje visoke moralne,
etičke i građanske norme ponašanja i korisnika i davatelja zdravstvenih usluga.
Uz već priznata prava gra-đana u ostvarivanju zdravstvene zaštite utemeljena na
odredbama Zakona o zdravstvenoj za-štiti, prvi put se uvodi i pravo na tzv.
»drugo mi-šljenje« te definira kontrolni mehanizam poštivanja prava pacijenata
osnivanjem posebnih povjerenstava na nacionalnoj i regionalnoj razini.
Korištenje prava svakoga
pojedinca i poticanje drugih da se upoznaju sa pravima pacijenata jedini je
način da će ona i zaživjeti u svakodnevnom životu. Da bi se ta prava mogla
ostvariti, moraju se i razumjeti. Ova je brošura prvi korak u promociji i pobližem
upoznavanju gra-đana s pravima pacijenata.
Kvalitetna provedba zakonom
utvrđenih prava doprinijet će boljoj kvaliteti zdravstvenih usluga, poboljšat
će i unaprijediti partnerski odnos između pacijenta i zdravstvenog djelatnika,
doprinijeti zadovoljstvu i sigurnosti na obje strane, uspostaviti potpuno
povjerenje i razumijevanje te konačno, kvaliteta provedbe toga zakona bit će
mjerilo demokracije našega društva.
S poštovanjem,
MINISTAR ZDRAVSTVA I
SOCIJALNE SKRBI
Prof. dr. sc. Andrija Hebrang
Zagreb, siječanj 2005.
Osnovna
prava koja regulira ovaj Zakon:
1. pravo na suodlučivanje i pravo na obaviještenost,
2. pravo na prihvaćanje, odnosno odbijanjem medicinskoga postupka ili zahvata,
3. pravo na povjerljivost,
4. pravo na privatnost,
5. pravo na održavanje osobnih kontakata,
6. pravo na samovoljno napuštanje zdravstvene ustanove,
7. pravo na pristup medicinskoj dokumentaciji,
8. pravo na zaštitu pri sudjelovanju u kliničkima ispitivanjima,
9. pravo na naknadu štete.
1.
Pravo na suodlučivanje i pravo na obaviještenost
Pacijent
u strahu za svoje zdravlje, zabrinut radi ishoda svoje bolesti vrlo se često
boji postaviti bilo kakvo pitanje liječniku, iako želi sve znati. Svatko od nas
u bolesti očekuje da mu se na primjeren način priopći istina i ponudi mogućnost
još jednoga mišljenja prije nego što donesemo odluku i damo svoj pristanak za
neki medicinski zahvat ili postupak. Kako bi se pacijent mogao odlučiti i
aktivno sudjelovati u donošenju odluke te dati svoj pristanak ili odbiti neki
zahvat, ponajprije mora biti potpuno obaviješten o stanju svoga zdravlja,
odnosno bolesti. Liječnik ga mora informirati na razumljiv način o raspoloživim
mogućnostima potrebnih pregleda, o mogućim načinima liječenja kao i o mogućem
ishodu. Mora ga upoznati sa svim prednostima ponuđenih mogućnosti kao i svim
rizicima pretraga i zahvata, a isto tako i sa svim mogućim poteškoćama ako
pacijent od predloženih pregleda i zahvata odustane. Također ga mora upoznati s
mogućim terminima za obavljanje pregleda ili zahvata. Uz upoznavanje o tijeku
liječenja i preporuke o načinu života primjerenom za njegovo zdravstveno
stanje, dužnost je zdravstvenog djelatnika upoznati pacijenta i s njegovim
pravima iz zdravstvenog osiguranja. Na dobivanje navedenih informacija svaki
pacijent ima pravo i to na način koji treba biti razumljiv s obzirom na dob,
obrazovanje, invaliditet ili mentalne sposobnosti pacijenta. Pravo na tzv.
drugo stručno mišljenje jedna je od novina koja omogućuje pacijentu da, kada
nije zadovoljan dobivenim informacijama i preporučenim liječenjem jednog
liječnika, zatraži mišljenje drugog liječnika specijalista koji do tada nije
sudjelovao u njegovu liječenju. Pacijent ima pravo odbiti primitak informacije
o svome zdravstvenom stanju. Tada mora odluku potvrditi potpisanom izjavom te
može odrediti osobu koja će umjesto njega primati obavijesti o njegovu
zdravstvenom stanju. Međutim, kod tog prava postoji iznimka. Pacijent, naime,
ne može odbiti primitak obavijesti o svom zdravstvenom stanju kada je priroda
bolesti takva da može ugroziti zdravlje drugih ljudi. To su prvenstveno teže
zarazne bolesti: tuberkuloza, SIDA, SARS, velike boginje i sl., zatim spolno
prenosive bolesti itd.
2.
Pravo na prihvaćanje, odnosno odbijanje medicinskog postupka ili zahvata
Svaki
pacijent ima pravo odbiti bilo kakvu intervenciju, preporučeni operativni
zahvat ili neki terapijski postupak, osim ako bi nepoduzimanje takvog zahvata
bilo opasno po život ili izazvalo trajna oštećenja zdravlja. Svoj pristanak,
kao znak prihvaćanja preporučenog medicinskog postupka, pacijent daje
potpisivanjem tzv. obrasca suglasnosti. Za osobe koje nisu sposobne dati
svojevoljni pristanak potpisivanjem izjave (maloljetna osoba, osoba bez
svijesti, osoba s težom duševnom smetnjom te poslovno nesposobna osoba),
obrazac suglasnosti potpisuje zakonski zastupnik ili skrbnik. Iznimno, ako je
riječ o neodgodivom medicinskom zahvatu kada bi njegovo nepoduzimanje ili
odgađanje ugrozilo život pacijenta ili prouzročilo trajna i teža oštećenja
zdravlja, tada se zahvat i medicinski postupci mogu poduzimati i bez potpisanog
pristanka, ali samo dok ta opasnost traje. Kada je pacijentu ugrožen život ili
mu prijeti trajno teže oštećenje zdravlja te ako je priroda bolesti takva da
pacijent može ugroziti život ili zdravlje drugih ljudi, za poduzimanje
neodgodivih medicinskih postupaka pacijentu se pravo odlučivanja privremeno
ograničava, odnosno oduzima.
3.
Pravo na povjerljivost
Svi
podaci o zdravstvenom stanju pacijenta profesionalna su tajna i mogu se davati
samo onim osobama koje je pacijent ovlastio. Također, ti se podaci ne smiju
davati osobama za koje je pacijent to zabranio. Pod povjerljivim podacima
podrazumijeva se ne samo dijagnoza i zdravstveno stanje, već i sam boravak u
zdravstvenoj ustanovi.
4.
Pravo na privatnost
Pri
svakom pregledu, dijagnostičkom ili terapijskom postupku kao i pri održavanju
osobne higijene, pacijent ima pravo na maksimalno moguću privatnost.
5.
Pravo na održavanje osobnih kontakata
Kao
što pacijent ima pravo na posjetitelja, prema kućnom redu bolnice, tako ima
pravo dati izjavu i zabraniti posjet određenim osobama.
6.
Pravo na samovoljno napuštanje zdravstvene ustanove
Kada
pacijent samovoljno želi napustiti bolnicu, mora potpisati izjavu ili dati
usmenu izjavu pred dva svjedoka koji tada potpisuju izjavu o namjeri pacijenta
da samovoljno napusti bolnicu. Ako pacijent samovoljno napusti bolnicu bez
potpisane izjave ili usmene izjave dane pred dva svjedoka, zdravstveni
djelatnik mora obavijestiti uže članove obitelji pacijenta ili njegova
skrbnika, a ako je posebno određeno, i policiju ili centar za socijalni rad pa
i neke druge institucije. Iznimno, pacijent nema pravo na samovoljno napuštanje
zdravstvene ustanove kada može ugroziti vlastiti život i zdravlje ili život i
zdravlje drugih ljudi.
7.
Pravo na pristup medicinskoj dokumentaciji
Svaki
pacijent ima pravo uvida u svu medicinsku dokumentaciju koja se tiče njegova
zdravstvenog stanja. Pacijent također ima pravo tražiti preslike te
dokumentacije, ali o svome trošku. Uvid u pacijentovu dokumentaciju nakon smrti
ima pravo uža obitelj (bračni i izvanbračni supružnici, punoljetna djeca,
roditelji i braća ) ili skrbnik samo ako se pacijent za života nije tome
protivio. Pacijent koji ne želi da bilo tko osim njega ima uvid u njegovu
medicinsku dokumentaciju pa i nakon njegove smrti, može to zabraniti izjavom
koju daje kod javnog bilježnika. Bilježnik je tada dužan cjelovito informirati
pacijenta o značenju takve izjave.
8.
Pravo na zaštitu pri sudjelovanju u kliničkim ispitivanjima
Pacijent
se ne smije uključiti u kliničko ispitivanje (npr. djelovanja novoga lijeka)
ako pacijent ili njegov zakonski zastupnik ili skrbnik ne da pristanak, odnosno
potpiše suglasnost za taj postupak. To podrazumijeva da je pacijent potpuno
obaviješten o prirodi, značaju i načinu kliničkog ispitivanja te o svim mogućim
rizicima i posljedicama tog ispitivanja. Testovi koji ukazuju na genetske
bolesti ili služe za identifikaciju pacijenta kao i zahvati usmjereni na
promjenu genoma, moći će se obavljati samo pod uvjetima koji vrijede i za
klinička ispitivanja.
9.
Pravo na naknadu štete
Ako
pri korištenju zdravstvene zaštite pacijentu bude nanesena šteta, pacijent može
zahtijevati naknadu štete podnošenjem tužbe nadležnome sudu.
Sustav
zaštite prava pacijenata
Sustav
zaštite prava pacijenata nije novina u hrvatskom zdravstvu. Naime, i prije
donošenja Zakona o zaštiti prava pacijenata postojali su određeni instituti
zaštite pacijentovih prava. Tako se, primjerice, prema odredbama Zakona o
zdravstvenoj zaštiti, pacijent mogao žaliti na nepravilnosti koje je uočio u
pružanju zdravstvene zaštite. Također, prema istom Zakonu, pacijent se zbog
povrede svojih prava mogao obratiti zdravstvenoj inspekciji koja je ovlaštena
poduzimati razne mjere pa čak podnositi i prekršajne i kaznene prijave. Zakon o
zaštiti prava pacijenata u sustavu zaštite prava pacijenata odlučio se za dvije
temeljne razine i to: regionalnu razinu, na kojoj djeluje povjerenstvo za
zaštitu prava pacijenata u svakoj županiji i Gradu Zagrebu i nacionalnu razinu,
na kojoj djeluje Povjerenstvo za zaštitu i promicanje prava pacijenata
Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi. Dakle, svaka županija i Grad Zagreb
treba na temelju javnog poziva oformiti povjerenstvo koje ima pet članova.
Članovi županijskog povjerenstva mogu se imenovati iz redova pacijenata,
nevladinih udruga i stručnjaka na području zaštite prava pacijenata. Županijsko
povjerenstvo prati povrede pojedinačnih prava pacijenata i bez odgađanja
obavještava Povjerenstvo Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi o težim povredama
prava pacijenata. Vrlo moćno oružje u zaštiti prava pacijenata jest svakako i
ovlast Povjerenstva da obavještava javnost o povredama prava pacijenata.
Postupak
zaštite prava pacijenata, prema ovome Zakonu, započinje pritužbom ravnatelju
zdravstvene ustanove. Ravnatelj ustanove obvezatno u roku od osam dana mora
obavijestiti pacijenta o svim mjerama poduzetim povodom pritužbe. Ako ravnatelj
to ne učini ili je pacijent nezadovoljan dobivenim odgovorom, pacijent ima
pravo podnijeti pritužbu županijskom povjerenstvu. Povjerenstvo obvezatno
obavještava pacijenta o svim mjerama poduzetim povodom njegove pritužbe i to
najkasnije u roku od 15 dana. Osim navedenih ovlasti, povjerenstvo ima iznimno
važno pravo pristupa u prostorije u kojima se obavlja zdravstvena djelatnost te
pravo uvida u način ostvarivanja prava pacijenata u pojedinoj ustanovi. Nakon
što je povjerenstvo obavilo uvid u ostvarivanje prava pacijenata, sastavit će
izvješće i najkasnije u roku od osam dana obavijestiti nadležne inspekcijske službe
(zdravstvenu, sanitarnu), odnosno tijela koja po posebnim zakonima obavljaju
nadzor nad radom zdravstvenih djelatnika, a to su tijela pojedinih strukovnih
komora u zdravstvu (Hrvatska liječnička komora, Hrvatska stomatološka komora,
Hrvatska ljekarnička komora, Hrvatska komora medicinskih biokemičara i Hrvatska
komora medicinskih sestara). Povratnu informaciju o poduzetim mjerama navedena
tijela obvezatno dostavljaju županijskom povjerenstvu, najkasnije u roku od 30
dana, a ako je posrijedi hitnost, onda bez odgađanja. Ako učinjena povreda
prava pacijenata istodobno čini određeno kazneno djelo, odnosno prekršaj,
nadležna inspekcija odnosno komora dužna je podnijeti kaznenu, odnosno
prekršajnu prijavu i o tome obavijestiti povjerenstvo. O cjelovitom ishodu
postupka, povjerenstvo obvezatno obavještava pacijenta. Prikazani postupak
ostvarivanja prava pacijenata ukazuje na to da pacijent ima pravo na
obaviještenost, odnosno na povratnu informaciju o tome što se dogodilo ili što
se događa s njegovom pritužbom. Radi što učinkovitije zaštite prava pacijenata,
zakon predviđa i osnivanje nacionalnog Povjerenstva za zaštitu i promicanje
prava pacijenata. Za razliku od županijskih povjerenstava ovo Povjerenstvo ima
sedam članova od kojih tri čine predstavnici udruga za zaštitu prava
pacijenata, jedan je predstavnik medija, a tri su predstavnici Ministarstva
zdravstva i socijalne skrbi. Povjerenstvo Ministarstva zdravstva i socijalne
skrbi prati provedbu ostvarivanja prava pacijenata, raspravlja o izvješćima
županijskih povjerenstava, daje mišljenja, preporuke i prijedloge nadležnim
tijelima i surađuje s međunarodnim i domaćim tijelima i organizacijama na
području zaštite prava i promicanja prava pacijenata. Treba naglasiti da su oba
povjerenstva u strogoj obvezi poštivanja službene, odnosno profesionalne tajne,
tim više što određene povrede službene, odnosno profesionalne tajne mogu
dovesti i do kaznene odgovornosti.