Autor: Russell L. Blaylock, dr. med.

Nakon 30 godina intenzivnog istraživanja mnogo smo naučili o tome kako funkcioniraju stanice mozga i što je pošlo ukrivo kada se javi bolest. Jedna od velikih zagonetki bila je veza između cijepljenja i određenih moždanih poremećaja poput:
  • Autizma
  • Poremećaja pažnje (ADD)
  • Poremećaja pažnje s hiperaktivnošću (ADHD)
  • Sindroma Zaljevskog rata
  • Čestih neurodegenerativnih bolesti (Parkinsonova bolest, Alzheimerova demencija i ALS)

Kako smo prikupljali sve više informacija o tome kako bi moždane stanice trebale raditi otkrili smo da često normalni procesi poput metabolizma mogu dovoditi do nakupljanja snažnih kemijskih nusprodukata zvanih slobodni radikali, koji imaju sposobnost uništavanja tih stanica.

Slobodni radikali su, u biti, vrlo reaktivne čestice koje poskakuju po stanici, oštećujući sve što dodirnu. Većina njih nastaje tijekom procesa metabolizma, ali također mogu nastati zbog izlaganja otrovima, zračenju i otrovnim metalima. Budući da su tako razorni, stanice imaju mrežu obrana namijenjenih njihovoj neutralizaciji. Ta mreža antioksidanata sastoji se od brojnih komponenata koje uključuju vitamine, minerale i posebne kemikalije zvane tioli (glutation i alfa lipoična kiselina).

Što uzrokuje slobodne radikale

Pretpostavka da slobodni radikali igraju važnu ulogu u svim gore navedenim stanjima sada je dokazana. Pravo pitanje glasi: zašto se stvara tako mnogo slobodnih radikala? U slučaju autizma, ADD-a i ADHD-a mnogobrojni su zagovornici tumačenja da je živa podrijetlom iz cjepiva izvor slobodnih radikala. Otprije je poznato da živa može izazvati stvaranje velikih količina slobodnih radikala unutar mozga. Dokazi koji povezuju živu s poremećajima autističnog spektra, neurodegeneracijom i sindromom Zaljevskog rata su jaki ali ne i isključivi. Zanimljivo, sve te bolesti imaju još jednu zajedničku karakteristiku: prejaku aktivaciju jednog dijela imunološkog sustava.



Važno je razumjeti da je samo određen dio imunološkog sustava pretjerano aktivan jer su drugi dijelovi, poput staničnog imuniteta, zapravo oslabljeni. U nekim slučajevima, kao kod poremećaja u djetinjstvu, problem je urođen, dok se kod drugih razvije kao rezultat brojnih faktora kao što su starenje, izlaganje toksinima, loša prehrana i pretjerano cijepljenje. Živa također može oslabiti imunološku funkciju.

Kako se izrađuju cjepiva

U osnovi, cjepiva sadrže ili ubijene viruse i bakterije, komponente klica i toksične ekstrakte, ili žive organizme kojima je smanjena virulencija kroz proces koji se zove atenuacija. Kako bi se potaknula pojačana reakcija imunološkog sustava protiv tih organizama proizvođači dodaju jake imunostimulacijske tvari poput skvalena, aluminija, lipopolisaharida itd. One se zovu imunološki adjuvanti.



Proces cijepljenja obično je zahtijevao višestruke injekcije cjepiva tijekom određenog vremenskog razdoblja. Kombinacija adjuvanata i namjerno unesenog organizma izaziva imunološku reakciju tijela, sličnu onoj koja se događa kod prirodnih infekcija, uz jednu veliku razliku. Gotovo nijedna od tih bolesti ne ulazi u tijelo putem injekcija. Većina ulazi preko sluznice nosa, usta, plućnih kanala ili probavnog trakta. Na primjer, poznato je da poliomijelitis ulazi putem probavnog trakta. Membrane koje prekrivaju te kanale sadrže različit imunološki sustav od onoga koji se aktivira izravnim ubrizgavanjem. Taj sustav zove se IgA imunološki sustav.

Budući da se pojavljuje sve više izvještaja u kojima se navodi nedjelotvornost cjepiva, odgovor proizvođača je da proizvode jača cjepiva. To rade tako što koriste jače imunološke adjuvante ili ih dodaju u većim količinama.

On je prva linija obrane i pomaže smanjiti potrebu za intenzivnom aktivacijom imunološkog sustava tijela. IgA sustav često može potpuno odbiti napad. Poanta je u tome da je ubrizgavanje organizama radi stvaranja imuniteta abnormalno.

Problem kod tog pristupa u tome je što kod vrlo mladih, neishranjenih i starijih osoba prejaka stimulacija imunološkog sustava može imati suprotan učinak – može paralizirati imunološki sustav.

Posebno je to čest slučaj kod neishranjenosti.



Jedan rani pokušaj cijepljenja Afrikanaca završio je katastrofom kad je otkriveno da su poslije cijepljenja mnogi umrli. Utvrđeno je da je problem bio u raširenom nedostatku vitamina A među plemenima. Jednom kad je neishranjenost ispravljena stope smrtnosti drastično su pale.

Drugi problem koji uočavamo kod modernih cjepiva je to što imunostimulacija traje kroz dugo vremensko razdoblje.

Razlog tome su imunološki adjuvanti. Oni se zadržavaju u tkivima, neprekidno stimulirajući imuno- aktivacijske stanice. Kod većine prirodnih infekcija imunoaktivacija se javlja brzo, a nakon što je infekcija stavljena pod kontrolu naglo i prestaje. Kao što ćemo vidjeti, to se događa kako bi se spriječila suvišna šteta na normalnim stanicama u tijelu.

Što se događa s mozgom prilikom cijepljenja?

Dojam je da se mozak u pravilu zanemaruje kada farmakolozi proučavaju nuspojave raznih lijekova. Isto vrijedi za cjepiva. Dugo nitko nije uzimao u obzir učinak opetovanih cijepljenja na mozak.

Takav stav temeljio se na pogrešnom zaključku da je mozak zaštićen od imunološke aktivacije svojom posebnom zaštitnom pregradom koja se zove krvno-moždana barijera. Novije studije pokazale su da imunološke stanice mogu izravno ući u mozak i, što je još važnije, cijepljenje može aktivirati vlastiti imunološki sustav mozga.

Mozak, naime, ima poseban imunološki sustav koji djeluje kroz jedinstven tip stanica koje se zovu mikroglije.

Te sićušne stanice raštrkane su širom mozga i leže uspavane čekajući na aktivaciju. U stvari, brojni su podražaji koji ih prilično lako aktiviraju. Za potrebe ovog teksta, aktivacija imunološkog sustava tijela cijepljenjem najvažniji je podražaj za aktivaciju moždanih mikroglija.

Brojne studije pokazale su da kad se aktivira imunološki sustav tijela, imunološke stanice mozga slično se aktiviraju. To se događa na nekoliko načina koji na ovom mjestu nisu važni. Što je imunološki sustav tijela jače stimuliran, intenzivnija je reakcija mozga. Produžena aktivacija imunološkog sustava tijela također izaziva produženu aktivaciju imunološkog sustava mozga.

U tome leži opasnost naše trenutne politike cijepljenja.

Američka akademija za pedijatriju i Američka akademija za opću praksu podržavaju rastući popis cjepiva za djecu, čak i novorođenčad, kao i godišnja cijepljenja protiv gripe za djecu i odrasle. Prije polaska u školu djeca prime čak 22 injekcije.

Što se događa kad je imunološki sustav mozga aktiviran?



Stanice imunološkog sustava mozga, nakon što se aktiviraju, počnu se kretati po živčanom sustavu, lučeći brojne imunološke spojeve (zvane citokini i kemokini) i izbacujući ogromne količine slobodnih radikala u pokušaju da ubiju napadačke organizme. Problem leži u tome što napadačkih organizama nema. Cjepivo ih je prevarilo tako da misle da ih ima.

Za razliku od imunološkog sustava tijela mikroglije luče još dva spoja koji su vrlo destruktivni za stanice mozga i njihov proces povezivanja. Ti spojevi – glutamat i kinolinska kiselina – zovu se ekscitotoksini. I oni dramatično povećavaju stvaranje slobodnih radikala u mozgu. Studije na pacijentima pokazale su da količine tih dvaju ekscitotoksina u mozgu mogu porasti do vrlo opasnih razina nakon virusnih i bakterijskih infekcija mozga. Smatra se da su visoke razine kinolinske kiseline u mozgu uzrok demencije koja se javlja kod zaraze HIV-om.

Problem s našom trenutnom politikom cijepljenja leži u tome što se brojna cjepiva primjenjuju vrlo blizu jedno drugom i kroz dugo razdoblje, pa je imunološki sustav mozga konstantno aktiviran. Eksperimentalno je to potvrđeno u brojnim studijama. To znači da će tijekom istog razdoblja mozak biti izložen velikim količinama ekscitotoksina, kao i imunološkim citokinima.

Studije o svim tim poremećajima, čak i o autizmu, pokazale su prisutnost visokih razina imunoloških citokina i ekscitotoksina u živčanom sustavu. Te razorne kemikalije, kao i slobodni radikali koje stvaraju, šire se po živčanom sustavu nanoseći štetu, u procesu koji se zove kolateralne žrtve. To je nešto kao bacanje bombe među gomilu ljudi.

Ne samo što će neke izravno ubiti eksplozija, nego će i oni daleko od eksplozije poginuti od gelera.

U normalnim okolnostima imunološki sustav mozga, poput imunološkog sustava tijela, aktivira se brzo, a zatim se odmah isključuje kako bi kolateralne žrtve bile svedene na minimum. Cijepljenje ne dopušta mikroglijama da se isključe. U mozgu koji se razvija to može dovesti do problema s govorom, bihevioralne disfunkcije, pa čak i do demencije.

Odrasle osobe koje se svake godine cijepe protiv gripe pet godina za redom imaju 10 puta veći rizik za Alzheimerovu bolest



Kod odraslih može izazvati sindrom Zaljevskog rata ili neke od češćih neurodegenerativnih bolesti, kao što su Parkinsonova bolest, Alzheimerova demencija ili bolest Loua Gehriga (ALS).

Jedna nedavna studija svjetski poznatog imunologa dr. H. Hugha Fudenberga utvrdila je da odrasle osobe koje se svake godine cijepe protiv gripe pet godina za redom imaju 10 puta veći rizik za Alzheimerovu bolest. On to pripisuje živi i aluminiju iz cjepiva. Zanimljivo, za oba ta metala dokazano je da aktiviraju mikroglije i povećavaju ekscitotoksičnost u mozgu.

Izravan učinak citokina

Razni citokini koristili su se za liječenje pacijenata oboljelih od raka i drugih čestih bolesti. Studije o učincima tih citokina na funkciju mozga otkrivaju neke vrlo bliske paralele s bolestima o kojima ovdje govorimo. Za detaljnije informacije o tim učincima predlažem da pročitate moj članak objavljen u časopisu Journal of the American Nutriceutical Association (sv. 6 [jesen], broj 4, 2003., str 21-35) i u Journal of the American Association of Physicians and Surgeons iz ljeta 2004.

Mogu se opaziti:

  • Konfuzija
  • Problemi s govorom
  • Dezorijentiranost
  • Epileptički napadaji
  • Problemi s pamćenjem
  • Sanjivost
  • Blago povišena temperatura
  • Razdražljivost
  • Promjene raspoloženja
  • Ratobornost
  • Problemi s koncentracijom
  • Brojni drugi problemi s ponašanjem

Dokazano je da je kod djeteta pretjerana aktivacija imunološkog sustava mozga posebno štetna za amigdalu i druge limbičke strukture mozga. To može dovesti do neobičnih sindroma poput gubitka “teorije o umu” i “sindroma Alise u Zemlji čudesa”. Također je dokazano da oštećuje izvršne funkcije frontalnih režnjeva.

Drugim riječima, gubi se upravo ono što nas čini društvenim ljudskim bićima, sposobnima da funkcioniramo u složenom svijetu ideja i interakcija.

Nekoliko studija zaista je pokazalo povišene razine citokina kod autistične djece. Također je zanimljivo primijetiti da ti citokini, posebno interleukin-1ß i faktor nekroze tumora alfa (TNF-a) dramatično povećavaju štetu koju izazivaju ekscitotoksini. Na taj se način pokrene začarani krug imunološke aktivacije, ekscitotoksina i lučenja citokina te stvaranja slobodnih radikala. Potonje iznova pokreće ciklus.

Uloga autoimunosti i zadržavanja virusa

Studije na autističnoj djeci pokazale su da postoji stanje imunološkog napada na mozak. Slična otkrića možemo vidjeti kod neurodegenerativnih bolesti i sindroma Zaljevskog rata. Treba razumjeti da je ta autoimunost bila potaknuta cjepivima i organizmima kojima su cjepiva zagađena. Jednom kad započne imunološka reakcija ne može se zaustaviti, i tako pokreće sve destruktivne reakcije o kojima je ovdje bilo riječi.

Dr. Garth Nicolson pokazao je izravnu vezu između zagađenosti cjepiva mikoplazmama i povećanja učestalosti ALS-a od 200 posto među veteranima Zaljevskog rata. Taj poremećaj posljedica je istog, gore opisanog mehanizma.



Nedavna obdukcijska studija provedena na starijim osobama utvrdila je da je 20% mozgova sadržavalo žive viruse ospica te 45% drugih organa također je sadržavalo žive viruse ospica. Slična otkrića opisana su kod autistične djece, a virus ospica genetski jeidentičan onome koji se koristi u cjepivu.

Drugi i još češći problem upotreba je živih virusa u cjepivima. Živi se virusi mogu koristiti zahvaljujući tome što su bili oslabljeni propuštanjem kroz niz kultura stanica, u procesu koji se zove atenuacija. Ti atenuirani virusi, koji ne izazivaju bolest, zatim se ubrizgavaju u nadi da će stimulirati tijelo da pokrene imunološki napad.

Kod ovog pristupa javljaju se dva problema.

Prvo, danas nam je poznato da u daleko prevelikom broju slučajeva ti virusi pobjegnu imunološkom sustavu i nastane se u tijelu za cijeli život.

Drugi je problem što je za većinu tih virusa utvrđeno da su u velikoj mjeri mutirali. Štoviše, različite mutacije pronađene su među virusima u različitim organima iste osobe.

To je tajna koja se čuva od javnosti.

Ti atenuirani virusi prolaze kroz mutacije izazvane prisutnošću slobodnih radikala u tkivima i organima te mogu mutirati u virulentne organizme sposobne izazvati bolest. Nedavne studije potvrdile su to zastrašujuće otkriće. U stvari, velik postotak pacijenata s Alzheimerovom bolesti, u usporedbi sa zdravim osobama, u svom mozgu ima žive viruse.

Jednom kad se ti živi virusi ubrizgaju nije ih više moguće ukloniti. Budući da virusi ostaju u tijelu bit će trajno izloženi slobodnim radikalima, što se može povećati u vrijeme stresa, bolesti, vježbanja i sa starenjem. Slobodni radikali su ono što uzrokuje mutiranje virusa.

Dakle, virusi mogu postojati u mozgu, ili bilo kojem organu, bilo tiho i polako izazivajući razaranje mozga i leđne moždine, ili tako da izazivaju iznenadnu bolest kada virus mutira u vrlo smrtonosan oblik.

Zaključci

Vidimo da je politika davanja brojnih cjepiva osobama, posebno dojenčadi i maloj djeci, čisti idiotizam.

Značajan broj studija nedvojbeno je utvrdio da takva praksa može dovesti do ozbiljnog oštećivanja mozga putem brojnih mehanizama. Budući da dječji mozak prolazi kroz razdoblje brzog rasta od trećeg tromjesečja trudnoće do dobi od 2 godine, njihov je mozak ozbiljno ugrožen tom suludom politikom.

Zaključili smo i da cjepiva sa živim virusima i zagađena cjepiva nose poseban rizik utoliko što se virusi često zadržavaju u velikom broju osoba, a slobodni radikali mogu potaknuti preobrazbu latentnih virusa genetskom mutacijom u organizme uzročnike bolesti kasnije u životu.



Od vitalne je važnosti da svatko tko se planira cijepiti slijedi raspored koji dopušta najviše jedno cijepljenje svakih šest mjeseci, kako bi se imunološki sustav imao vremena oporaviti.

Cjepiva sa živim virusima treba izbjegavati.

To je nedavno ilustrirao prijelaz sa živih polio cjepiva na ubijeni virus. Svi slučajevi dječje paralize nakon uvođenja cjepiva u razvijenom svijetu potjecali su od samog cjepiva. Što je bilo poznato od početka.

I konačno, od vitalne je važnosti da svatko tko prima cjepiva započne s dopunjavanjem prehrane hranjivim tvarima i pridržava se zdrave prehrane prije samog cijepljenja. Komplikacije povezane s cijepljenjem daleko su rjeđe kod osoba koje se kvalitetno hrane.

Objavila Atma dana Ruj 5, 2012
Pretplati se na: Postovi (Atom)